........RUŽA OD STAKLA....ŽIVOT OD PEPELA.......

Posljednje pismo, da suze vise ne teku da nista ne ostane isto...

DARK ANGEL,

Zar odlazis? Zar ostavljas tijelo bez duha da vene u noci? Zar dusu pustas da uroni u beskraj tame,tamo gdje znas da nema izlaza? Zar zelis da dane obojis u crno? Zar u  onu boju koju  najvise volis a koje se istovremeno  mnogo vise plasis?? Zar bacas sve zelje i sve snove? Da li  zbog nade ili zivota? Zar trebam zaboravit da postojis? Zar srce da kuca bez razloga?? Zar je sve bilo uzalud? Zar je krv prolivena  ni zasto?  Zar su suze tekle da ih se ne sjecam? Zar??? Zar odlazis???

DARK ANGEL,  

Ja zelim da odem zato pusti me,molim te!! Cuvas konac koji nas veze, a znas da ne moze dugo,znas da ce puci,... MOLIM TE!!!

... Ne ostavljam tijelo ni dusu, pustam da se boris jer dovoljno si jaka. Tama nije beskraj, ako padnes mozes ustati,moras jer samo kukavice vjeruju da nema izlaza. Eh,dani! Tvoji su dani i onako crni a kada jednom prestanes da se bojis, voljet ces ih, mnogo vise. Ne bacam snove ni zelje,slazem ih u onu kutiju sjecanja a nada i zivot pomazu mi da ponovo sanjam i ponovo zelim. Nemoj me zaboravit,sjecaj se i srce ce imati razlog. Nista nije uzalud,i sama znas da je krv prolivena da opravda suze a one nece biti zaboravljene zbog boli koju je krv donijela.... Dark Angel, ja ne odlazim,ti pustas me.......... 

Eh,.. DARK ANGEL,...

Evo, pustam te!... Slobodna si.....Pustam konac da ne bi pukao, a pisem da ne placem, da nista ne ostane isto..... Pustam te,....Sada idi,.... Zbogom

                                                                                               DARK ANGEL

EVO TEK SAM SE VRATILA KUCI,BILA NA TRENINGU, PA NA UTAKMICI I TAK EVO ME, SJEDIM I PISEM. DUGO NISAM PISALA I BLOG MI IZGLEDA UZASNO, BAS ONO NAPUSTENO, A TEK DA IMAJU NEKI INTERNET PAUCI VJEROVATNO BI SE OVDJE NASTANILI.. I EVO ODLUCILA SAM DA NASTAVIM DA PISEM ALI  NECE BITI ONIH SUVISNNIH TEKSTOVA NEGO KAO STO I NAZIV KAZE MOJI MEMOARI,SJECANJA. PA ETO DA VEC POCNEM, I UREDIM OVAJ BLOG...

....I tada mu rekoh:˝ Ne okreci ledja prijatelju svom!!!  Ako to ucinis ruku vise ne pruzaj, jer onoga kome si ledja okrenuo nisi iznevjerio ,niti povrijedio nego si ga ,prijatelju ,izgubio. A izgubljenog  ne smijes  ni pokusati vratiti,jer ako pokusas a ne uspijes ubit ces se, a ako  pak pokusas pa uspijes ubit ces njega,zato ne okreci ledja................˝ Nije me slusao. .........Pogledao me tim nebesko plavim ocima a zatim ledja okrenuo, i otisao............ Deset godina poslije, u Singapuru sretoh prosjaka, sijede kose i nebesko plavih ociju........ Odmah ga prepoznah,.......   i pruzih mu ruku a on je prihvati,................. moja ga ruka ubi,...............- SJENA PUNOG MJESECA- ( ono sto se zaista dogodilo da je Allberto ponudio ruku onome ko mu je  jednom ledja okrenuo,i prosjak je prihvatio. Tako dok su se jos za ruke drzali  iz daljine se pojavi neki konjanik koji nije mogao obuzdati svog konja pa on prednjim kopitama udari prosjaka u prsa i ovaj pade mrtav. Pa Allberto kaze da ga je njegova  ruka ubila jer je prosjak poginuo drzeci njega za ruku, a ustvari prava istina je da ga je ubilo okretanje ledja...) .....   CITALA SAM OVAJ TEKST I RAZMISLJALA O LJUDIMA KOJI SU MENI LEDJA OKRENULI,A TAKVIH JE MNOGO, IPAK MI NIJE ZATO JER SU MI TIM SVOJIM POSTUPKOM POKAZALI KO SU, I NEKA IDU, NISAM JA IZGUBILA NJIH NEGO ONI MENE, A MOZDA IM NEKAD  ZATREBA MOJA RUKA, SAMO JA NISAM ALLBERTO, JA IM JE NECU PRUZITI,..........

 Somewhere on the other side of this wide night and  the distance between us,I am thinking of you. The room is turning slowly away from the moon. This is pleasurable. Or shall I say it is sad?  In one of the tenses I am singing inposible song of desire that you cannot hear. La lala la. See? I close my eyes and imagine the dark hills I  must cross to reach you. For I am in love with you and this is what it is like  or what it is like i words.   

                                         (N.A.)

Noc je tiha i tamna,bas kao i uvjek a zvijezde poput rasutih komadica srebra cine je prelijepom. Pjesma mjeseca dopire do lica nevine djevojke koja u kutu male sobe sjedi,i place. Svjetlo joj nije potrebno  oci joj sijaju a svaka suza je poput ukradenog dijela te svjetlosti,kotrlja se niz obraz i pada u tamu noci. Tisinu sto svuda oko nje prekidaju otkucaji srca koji s vremana na vrijeme postaju sve tisi i tisi kao da ce se zauvjek utisati. Tijelo krhko i blijedo sa svakom pustenom  suzom pusta i djelic  snage, a suza je sve vise,snaga odumire... Mjesecina je ponovo miluje po licu pokusava osusiti boli ali izvor je nepresusan i vjecno tece. Zvuk zivota sve tisi a toplota u venama nestaje,tijelo joj drhti,hladi se. Ruke joj se tresu , podize ih ka licu, pokusava obrisati istinu ali istina je samo jedna i ostaje vjecno. Kapci joj od olova, spustaju se preko ociju i kradu sjaj koji se ubrzo vraca ali slabiji nego prije. Olovo se opet spusta ,sjaj nestaje i soba je tamna, zvuk utihnuo,srce vise ne kuca. Pjesma mjeseca prestala ,tama noci odlazi,sunce se radja a njegovi djelici  probijaju se do sobe i vracaju izgubljeni sjaj ,ozivljavaju melodiju,daju toplotu djevojcinim venama.Nema vise tisine,srce se cuje,sunce je vratilo zivot napusten u ovoj prelijepoj noci...

..........NEMOJ NIKAD DOPUSTITI DA TI SE NEKO SUVISE PRIBLIZI,JER KO TI JEDNOM POSTANE BLIZAK ZELIS GA ZADRZATI, A ZADRZATI SE NE MOZE NIKO...........

ZAR TO PLACES? ma ne placem.....POZNAJEM TE,PLACES!!!  ne placem,vjeruj mi.. VJERUJEM TI,ALI  TVOJE OCI MI KAZU DA NE BI TREBAO. OTECENE SU I VLAZNE, PLAKALA SI??!! ma nisam to je zbog alergije... PLAKALA SI,PRIZNAJ!! LICE TI JE VLAZNO A GLAS TI PODRHTAVA.PLAKALA SI!!ZASTO??  nisam plakala,.JESI,BAR PRIZNAJ, NE MORAS MI RECI ZASTO. OSJECAS LI? PA UPRAVO TI SUZA TECE NIZ LICE,PLACES...... jesam! plakala sam! placem,i plakat cu......ALI ZASTO??  zato kad ja placem ti nista ne vidis..................

Davno je to bilo,rodica i ja sjedile smo i gledale tv i  onako,cisto usput ona me upitala jesam li cula legendu o CRNOJ RUZI.  Znam dosta legendi i mitova ali tu nisam znala i ona mi je ispricala...  Legenda kaze:                ˝ U VRTU ZIVOTA RODILA SE RUZA. SUNCE SE IGRALO U NJENIM LATICAMA OD STAKLA,VJETAR JE NAPROSTO PROLAZIO KROZ NJENO LISCE, A TRNJA UOPSTE NIJE IMALA. LJEPOTU NEVIDJENU, I RUZU OD STAKLA ,OBICNE RUZE NISU MOGLE TRPJETI. A MALA RUZA,KRHKA  TEK U ZIVOT USLA NIJE SHVATALA NJIHOVU LJUBOMORU. I TAKO SU DANI U VRTU ZIVOTA PROLAZILI,SUNCE ,VJETAR,I MJESEC  SU JE VOLJELI  A  TE RUZE BEZ I TRUNKA POSEBNOSTI,SVE SU JE VISE MRZILIE. I TAKO ZBOG MRZNJE ONIH KOJI NISU MOGLI PRIHVATITI BOLJE I LJEPSE MALA RUZA BJESE SLOMLJENA. ALI ONO CEMU SE DRUGE RUZE NISU NADALE  JE DA CE SE OPORAVITI.  IZ KRHOTINA SVOG ZIVOTA,IZ SLOMLJENIH DIJELOVA SJECANJA POPUT FENIKSA KOJI SE DIZE IZ PEPELA RODILA SE NOVA RUZA,CRNA RUZA.  NJENA LJEPOTA NADMASILA JE ZIVOT, NJENE CRNE LATICE RUSILE SU POGLEDE,MIRIS OMAMLJIVAO I VODIO NA NEBO A TRNJE TROVALO  I UBIJALO . I TAKO SU TE OBICNE RUZE ZBOG MRZNJE I SEBICNOSTI ZELJELE UNISTITI ONO STO JE LIJEPO A STVORILE SAVRSENO,I POSTALE ROBOVIM SVOJIH DJELA...˝ 

LACRIMA NIL CITIUS ARESCIT                 ˝Nista se ne osusi brze od suze˝       

                                       CICERO

There are two ways to live your life.

One is as though nothing is a miracle.The other is as though everything is a miracle.
Albert Einstein (1879-1955)

-NE VJERUJ SVOJIM OCIMA.NJIHOVE SU MOGUCNOSTI OGRANICENE
-JEDINI JE PRAVI ZAKON ONAJ KOJI VODI DO SLOBODE                                                                                                                             ...........Ričard Bah.......

...Setamo juce Ajla i ja,kad pored nas prolaze tri djevojke onak zanimljive. Na njima svega,natrpane toliko da bi se deset sirocica moglo lijepo obuci. Zanimljivo je ono, ali obuci tri majice i nagurati na sebe svega je malo previse. Smije se Ajla,a smijala sam se i ja. Ma nijma je to lijepo kako bilo a uostalom o ukusima se ne raspravlja.. Samo, nesto je danas postalo moderno biti lijep i naopak..  Prije jedno 600 godina bilo je lijepo biti debeo,a i ruzan. Jos su te zene zbog stalnog ne kupanja malo i smrduckale, a tek parfemi,pa kad se sve to zacini dobije se jedna savrsena srednjovjekovna zena. A danas,danas je moderno imati kosti koje vire ispod tankog sloja koze,oblaciti se nakaradno i biti glup sto je moguce vise. Pa ni jedan muskarac nece reci ˝Pogledaj tu djevojku,bas je pametna˝ nego ce reci  ˝Pogledaj kako je lijepa˝, i okrecu se za lijepima. Ma neka im tih lijepih glupacica,..Kajat ce se on kad nakon 30 godina bude sjedio u fotelji i ne bude mogao pogledati u svoju zenu jer je ljepota isparila, a nece imati o cemu pricati sa njom jer je ozenio lijepu ali nazalost  glupu.. Bit ce  mu krivo jer se ozenio sa onim sto je prolazno........ Jos ako ga pita  ˝Dragi jesam li  lijepa?˝  paaa, grijeh je lagati.........

.......NE TREBA SE PLAŠITI LJUDI NEGO ONOG NELJUDSKOG U NJIMA.......

......Pogledam u ogledalo i ne vidim svoj odraz kao nekada,vidim samo poznanicu koja je  pocela postovati zivot. A  prije, prije sam  u istom ogledalu vidjela odraz  tihe djevojke koja jednostavno zivi Ali kako godine prolaze odraz se mijenja i slika te tihe djevojke blijedi i nestaje, a  njeno mjesto zauzima lik djevojke sa tamom u ocima, prekrivena velom sudbine. To je lik djevojke bez pravih prijatelja, sa kutijom u ruci u koju slaze sjecanja koja ne vrijede. I kutija se veoma brzo puni,ta bezvrijedna sjecanja naprosto kipe, i djevojka ih baca pa uzima novu kutiju. ... Koliko sam puta plakala bas zbog tih bezvrijednih gluposti,sjedila u kutu sobe sa rukama na koljenima i pitala se sta se dogodilo mom starom,tihom ali lijepom zivotu. Sada znam da nista od tih dijelova,tih sjecanja nije vrijedilo ni jedne prolivene suze. Zivot se promijenio,pa sta? Nemam pravih prijatelja,pa sta? Nije kako je bilo,pa sta? Da mi se dogodilo prosle godine da se nadjem u drustvu ljudi koji mi nisu  prijatelji i koji me ne vole, da izgubim ono sto sam izgubila u posljednjem periodu,ili da pogrijesim kako sam pogrijesila,sigurno bih u kutu sobe sjedila,zalila i ponovo plakala. Ali ne necu,nisam sto sam bila... Kada mi je jednom mama rekla da mi ona koja me voli ne moze pokazati kako se zivi vec da ce mi to pokazati oni koji me nevole,nisam joj vjerovala. A sada znam da je to potpuna istina. I  ne zelim da zalim za proslim vremenima ,ili za onim sto nisam uradila,jer onda ne bih  shvatila da je zivot rat u kojem pobjedjuju najjaci,i da je sreca more u koje moras zaroniti da bi pronasao najljepsi biser sjecanja......

..Mama pozuri! Pozuri molim te,pobjeci ce. Slikaj je tu,vidis na vrhovima prstiju,... Iako su joj drhtale ruke,majka je slikala svoju kcerku kako drzi vilu u desnoj ruci. Mama pogledaj kako ima lijepu haljinicu, plava je. Vidi kako sija na suncu, pogledaj mama,ima tako lijepu  kosu... Majka je sutjela. I ona se kao mala igrala "vila" ali nije bilo tako,ona ih nije vidjela,nije pricala sa njima,samo ih je zamisljala, a njena petogodisnja kcerka ih je mogla vidjeti,mogla ih je osjetiti.. Nije  imala prijatelja,tjerala bi ih od sebe jer su se vile bojale ljudi,i onda bi se sakrivale da ih  cak ni mala Fairdy ne bi mogla pronaci. I kada bi joj se neko priblizio,plakale je,vristala,cinila sve sto je njen mladi um mogao smisliti kako bi otjerala onog ko moze nauditi njenim vilama. ali vile se nisu bojale majke,voljele su je kao sto su voljele Fairdy,jer i ona je poput njih najvise voljela svoju jedinu kcerkicu. Ali nije vjerovala da one postoje, voljela je Fairdy ali se plasila da joj je neko nesto lose ucino pa misli da vile doista postoje,plasila se onoga sto moze biti ako tako nastavi,plasila se da ne izgubi stvarnost i ne prepusti se tim ludim djecijim igrama,iako bez nekog velikog razloga,majka sei suvise  plasila tih vila.. Mama cujes li kako pjeva,ima lijep glas, a pjesma je o ljubavi,mama cujes li je?  Suze su se slijevale niz blijedo lice zene koja je od svega najvise zeljela da usreci svoje jedino dijete,a nije mogla. Majka je sutjela. Mama zasto places? Mama! Fairdy podize ruku do majcinog uha,kako bi ona cula pjesmu vila,ali majka je nije cula.. Mama, vila mi kaze da im ne vjerujes, one te se sada plase. Majka je i dalje sutjela.. Fairdy je pomilovala majku po ruci a zatim istrcala iiz kuce. Majka je potrcala za njom. Fairdy vrati se molim te.. Necu, vile ce ti pokazati da postoje. Trcala je i dalje.  Idem do mosta,one ce me uvesti u svoju zemlju a onda cu ja doci po tebe. I fairdy je trcala,a  majka za njom.  Fairdy vrati se,ne idi tamo,pasti ces sa......... I prije nego je uspjela da dovrsi recenicu,Fairdy je pala u duboke vode Bijele rijeke koje bas na tom mjestu obrusavala preko litice... Nije se pomakela,nije mogla,nije zeljela da vjeruje da  je Fairdy bila osudjena  na nebo.Majka je pala na  zemlju i zatvorila oci,.......... Deset godina je proslo, a majka se tek budila iz dubokog sna tuge,ali jos nije vjerovala,......  Na zidu je stajala slika,slikana onog dana,i na ruci njene male Fairdy igrao je tracak svjetlosti,...Ona se priblizi zidu i ponovo pogleda,ne nije to bio tracak svjetlosti bila je vila, plava haljinica i lijepa kosa bas kao sto je Fairdy rekla. Mogla ju je vidjeti a skoro i osjetiti.  Tiha pjesma pored njenog uha,cula ju je,.. Vratit cemo ti je, podji za nama,saptale su vile. I majka je koracala onamo gdje ju je pjesma vodila, ali nije mogla daleko,snagu je davno izgubila,njeno tijelo uvelo od suza i tuge nije moglo da koraca dalje, zato ga ona napusti i dusom krenu za svojom kcerkom,u daleku zemlju vila............

Zeljko Joksimovic
Devojka

Odavno ne idem za zivotom
za ljubav lenj sam otom potom
jer znam, tu negde postojis ti

Jos svojom bodris me lepotom
za druge slep sam otom potom
jer znam, zauvek blizu si

Ref.
I sve je kao pre
jos si moj andjeo
u srcu devojka sa polja zelenih
koju sam voleo

I vraca mi se sve
daleki mali grad
i moja devojka sa polja zelenih
sto ne znam gde je sad

Jos svojom bodris me lepotom
za druge slep sam otom potom
jer znam, zauvek blizu si

Ref.
Ref.
Sto ne znam gde je sad

Sve je kao pre moj si andjeo
jedina si koju sam voleo 

>>NEMOJ ME RANITI MOGU TI VRATITI, NE SMIJES POGRIJESTITI MOGU SE SVETITI <<

.........ŽELIM NEKOG DA SE SA MNOM SMIJE,
      NEKOG DA SA MNOM TUGUJE,
NEKOG DA ME RAZGALI,
              I SVOJIM PRIMJEDBAMA PRIPOMOGNE
MOJIM SUDOVIMA,
            A KOJI PUT DA SE DIVI MOJOJ
OSTRINI I PRODORNOSTI  ............
                                                
                                                ROBERT BURNS
                                                  (1759-1796)

Danima razmisljam sta da uradim????????? Znam gubim bilo kako,koji god nacin  da izaberem,... Sta da uradim ???
Oduvijek sam to zeljela i sad to imam,drzim u rukama,a ruke mi se tresu,i znam izgubit cu prije ili kasnije....Da li da pustim da samo ode ili da cuvam dok mi ga drugi ne otmu,gubim bilo kako....sta da radim???????? Ako ga sama pustim,zalit cu, a ako mi ga drugi uzmu mrzit cu,sta da radim????

Noc,jos jedna od mnogih. Stojim,sama usred  pustinje ,oko mene tamno.A ispred zemlja ,grob, ni spomenika,ni dusa da zale za onim sto lezi. Zemlja se pomjera,nesto raste tako brzo,cvjeta... Ruza ,to je crna ruza.. Zelim da je dodirnem,pomirisim,a ona vene,pa nestaje.... Spustam glavu i zatvaram oci... A onda lezim u lokvi vlastite krvi,i boli sve me boli, ne mogu se pomaknuti.. Mislim umirem, i oko mene hodaju ljudi,a niko da pomogne,boli i mislim umirem,... Zatvaram oci.. A  kad ih ponovo otvorim lezim u svom krevetu , mokra lica i srca koje kao da kuca dvjesto puta u minuti..Jos jedan kosmar, i ne prospavana noc...  

Te noci nisam spavala,kao ni prethodne,ni onih sedam  prije... Zaspala bih normalno, a budila bih se u nekim satima,mokra i preplasena,ponekad u suzama ...  Tih sam devet noci sanjala da umirem,svaku noc na razlicit nacin, i uvjek sama.... Ne shvatam zasto ni kako, i ako ti snovi imaju znacenje j,rado bih da znam koje je ???...a poslije nisam sanjala nishta  ili mozda jesam samo se ne sjecam...